KLAN

THE CLAN

EL CLAN, Argentina, Španjolska, 2015.', 110'

Režija: Pablo Trapero
Scenarij: Julian Loyola, Esteban Student, Pablo Trapero
Direktor fotografije: Julián Apezteguia
Montaža: Alejandro Carrillo Penovi, Pablo Trapero

Glazba: Sebastián Escofet       
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Gastón Cocchiarale, Giselle Motta, Franco Masini, Antonia Bengoechea, Stefanía Koessl
Producenti: Matías Mosteirín, Hugo Sigman, Pablo Trapero, Agustín Almodóvar, Pedro Almodóvar, Esther García
Produkcijske kuće Kramer & Sigman Films, Matanza Cine, El Deseo
Festivali, nagrade: Venice FF - Best Director; Toronto IFF - Platform Prize Honorable Mention; Goya Awards - Best Latin-American Film; Academy of Motion Picture Arts and Sciences of Argentina - Best Cinematography, Best New Actor, Best Art Direction, Best Costume Design, Best Sound

Argentina ranih osamdesetih. U jednom naizgled običnom obiteljskom domu u tradicionalnom kvartu San Isidro, zastrašujući klan živi od otmica i ubojstava. Glava obitelji Arquímedes osmišljava i predvodi te operacije. Njegov najstariji sin Alejandro je zvijezda prestižnog ragbi kluba CASI i nacionalne reprezentacije, zvane "Pume". Sin se prepušta očevoj volji i odabire moguće kandidate za otmicu. Nitko ne sumnja u njega jer je popularan. U manjoj ili većoj mjeri, svi članovi obitelji sudjeluju u tom groznom poslu jer žive od visokih iznosa otkupa koje plaćaju obitelji žrtava. Utemeljen na istinitoj priči o obitelji Puccio, ovaj iznimno napet film pun spletki i intriga smješten je u kontekst posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju.

Pablo Trapero je argentinski redatelj, montažer i producent, rođen u Buenos Airesu 1971. godine. Njegovi filmovi prikazuju živote običnih ljudi i često kritiziraju moderno društvo, kao u Crane World iz 1999. kojim se probio na međunarodnoj sceni, osvojivši dvije nagrade na Venecijanskom filmskom festivalu. Među njegove najpoznatije filmove spadaju Rolling Family (2004.), Lavlja jazbina (2008.) i Bijeli slon (2012.).