AMARCORD

AMARCORD

Italija, Francuska, 1973., 123'

Režija: Federico Fellini
Scenarij: Federico Fellini, Tonino Guerra
Direktor fotografije: Giuseppe Rottuno
Montaža: Ruggero Mastroianni
Glazba: Nino Rota
Uloge: Pupella Maggio, Armando Brancia, Magali Noël, Ciccio Ingrassia, Nando Orfei, Luigi Rossi, Bruno Zanin, Gianfilippo Carcano, Josiane Tanzilli
Producenti: Franco Cristaldi
Produkcijska kuća: F.C. Produzioni, PECF
Festivali, nagrade: Academy Awards - Best Foreign Language Film; David di Donatello Awards - Best Film, Director; New York Film Critics Circle Awards - Best Film, Director; French Syndicate of Cinema Critics - Best Foreign Film; Cannes FF

Ovaj topli i nostalgični film Federica Fellinija bavi se svakodnevnim životom u njegovom rodnom Riminiju za vrijeme Mussolinijeve vladavine. Zahvaljujući nadrealističkoj scenografiji Danila Donatija i često nepristojnim seksualnim i političkim upadicama scenarista Fellinija i Tonina Guerre, ovaj film je u stanju biti sladak, ali ne i sladunjav. Fellini je očito duboko vezan uz stanovnike ovog primorskog mjesta, sa svim njihovim manama, prikazujući ih kao kroz izmaglicu omiljenog sna, popraćene zaigranom glazbom Nina Rote i s ljubavlju snimljene kamerom Giuseppea Rotunna.

Federico Fellini je rođen u Riminiju 20. siječnja 1920. godine. U Rim se preselio 1939. i ondje počeo karijeru novinskog karikaturista i scenarista za Roberta Rossellinija. Scenarij za film Rim, otvoreni grad (1945.) donio mu je prvu nominaciju za Oscara. Filmom Ulica (1954.) Fellini je raskinuo s neorealizmom. Prvi je to film u trilogiji koja pokazuje kako surovi svijet postupa s nevinošću. Uslijedili su Probisvijet (1955.) i Cabirijine noći (1957.). Nakon toga snimio je neke od svojih najpoznatijih filmova, uključujući Slatki život (1960.), (1963.), Satyricon (1969.), Rim (1972.) i Amarcord (1973.). Fellini je nominiran za 12 Oscara, a osvojio ih je pet. Dobio je i Oscara za životno djelo 1993. godine, svega nekoliko mjeseci prije smrti.